U latinskom jeziku, kao i u srpskom, rečenice mogu biti proste i složene. Složene rečenice mogu se sastojati od dve ili više rečenica koje mogu biti medjusobno nezavisne, ili pak od jedne glavne i jedne ili više zavisnih rečenica.
U zavisnim rečenicama u latinskom jeziku mogu stajati indikativ i konjunktiv. Ukoliko se u zavisnoj rečenici nalazi konjunktiv, njegovo se vreme najčešće ravna prema vremenu glavne rečenice, a pravilo o tome zove se consecutio temporum. Da bismo tačno preveli zavisnu rečenicu sa latinskog ili, pri prevodjenju na latinski, odabrali odgovarajuce vreme konjunktiva u zavisnoj rečenici, moramo voditi računa o dve okolnosti;
1. u kojem se vremenu nalazi glagol glavne rečenice, glavnom ili istorijskom;
2. u kakvom se odnosu nalaze radnje glavne i zavisne rečenice, tj. da li se radnja zavisne rečenice od vija istovremeno, pre ili posle radnje glavne.
Glavna vremena su: prezent, futur I i futur II .
Istorijska vremena su: imperfekt, perfekt i pluskvamperfekt.
Vreme konjunktiva u zavisnoj rečenici zavisi, dakle, od toga da li se radnja zavisne rečenice odvija e s radnjom glavne rečenice, pre ili posle nje, kao i od toga koje je vreme u glavnoj rečenici,glavno ili istorijsko.
CONSECUTIO TEMPORUM
1)S obzirom na to da futur nema konjunktiv, u zavisnim rečenicama u kojima se radnja događa posle radnje glavne rečenice, koristi se konjunktiv prezenta ili imperfekta perifrastične konjugacije aktivne.
U ovom položaju oblici perifrastične konjugacije aktivne ne prevode se pomoću glagola hoću, nameravam, već kao običan.
Nescio ubi sis.Ne znam gde si.
Nescio ubi fueris.Ne znam gde si bio.
Nescio ubi futurus sis.Ne znam gde ćeš biti.
Nesciebam ubi esses.Nisam znao gde si.
Nesciebam ubi fuisses.Nisam znao gde si bio.
Nesciebam ubi futurus esses.Nisam znao gde ćes biti.
Srpski – apsolutna upotreba glavna radnja vremenski odnos
Još ne znamo šta su poslanici učinili. sadašnjost prevremenost
Još nismo znali šta su poslanici učinili. prošlost prevremenost
Još nećemo znati šta su poslanici učinili. budućnost prevremenost
Latinski – relativna upotreba glavna radnja vremenski odnos
Nondum scimus quid legati egerint. (cf. Cicero) sadašnjost prevremenost
Nondum sciebamus quid legati egissent. prošlost prevremenost
Nondum sciemus quid legati egerint. budućnost prevremenost
Glavna vremena:
Istovrem.
Quaerit filius, quid pater dicat. Sin pita šta otac govori.
Quaeret filius, quid pater dicat. Sin će pitati šta otac govori.
Prevrem.
Quaerit filius, quid pater dixerit. Sin pita šta je otac govorio / rekao.
Quaeret filius, quid pater dixerit. Sin će pitati šta je otac govorio / rekao.
Nescis quantas vires virtus habeat. (Cicero) Ne znaš kakvu snagu ima krepost.
Laudat Africanum Panaetius quod fuerit abstinens. (Cicero) Panetije hvali Afričkoga jer je bio umeren.
Quantae curae tibi meus honos fuerit, cognovi ex meorum omnium litteris. (Cicero) Koliko ti je na brizi bila moja čast znam iz pisama svih mojih bližnjih.
De te homines quid sentiant experti sumus. (Cicero) Uverili smo se u to što ljudi misle o tebi (autor još uvek nosi to iskustvo).
istorijska vremena:
Istovrem.
Quaesivit filius, quid pater diceret. Sin je pitao šta otac govori.
Quaesiverat filius, quid pater diceret. Sin je bio pitao šta otac govori. Prevrem.
Quaesivit filius, quid pater dixisset. Sin je pitao šta je otac govorio / rekao.
Quaesiverat filius, quid pater dixisset. Sin je bio pitao šta je otac govorio / rekao.
Mihi dubium numquam fuit quin tibi essem carissimus. (Cicero) Nikad kod mene nije bilo sumnje da sam ti vrlo drag.
Cum primi ordines hostium concidissent, tamen acerrime reliqui resistebant. (Caesar) Premda su prvi redovi neprijateljâ pali, ostali su se ipak vrlo žustro borili.
Saepe expertus sum quantum me amares. (Cicero) Više sam se puta uverio u to koliko me ljubiš (to se događalo u prošlosti).
Prevedite:
Utrum nescis quam alte ascenderis an pro nihilo id putas? (Cicero)
Ea autem adhibita doctrina est quae vel vitiosissimam naturam excolere possit. (Cicero)
Viri fortes didicerunt quam sit pulchrum tyrannum occidere. (imati tu spoznaju – u sadašnjosti) (cf. Cicero)
Dopunite odgovarajućim oblikom konjunktiva:
Nec, mea qui [tko će] digitis lumina __________ (condo), erit. (Ovidius)
Tu ne quaesieris ... quem tibi di finem __________ (do). (Horatius)
Omnes Verres certiores facit quid opus _______ (sum). (Cicero) [opus est – potrebno je, certiorem facio – obavestiti]
Epaminondas] quaesivit salvusne ________ (sum) clipeus. (Cicero)
Prevedite na latinski zavisnosloženim rečenicama koje zahtevaju konjunktiv:
Onde se pokazalo koliku snagu ima srdžba.
Svakoga se dana uveče prisećam šta sam rekao, čuo i učinio.
. Ti si najbolji svedok kako sam zauzet bio. (Cicero)
. Ne znam koju je odluku doneo ili donosi naš Gnej. *donositi odluku – consilium capio
Izricanje poslevremenosti
1) 1. konjunktiv (uz glavno vreme)
2. konjunktiv (uz istorijsko vreme):
a) glavni glagol ili smisao rečenice najavljuju ideju poslevremenosti (zavisne željne, jusivne i namerne rečenice, rečenice uz izraze straha, sprečavanja, odluke, naredbe, očekivanja, mogućnosti...)
Vercingetorix Gallos] hortatur ut communis libertatis causa arma capiant. (Caesar) Vercingetorig potakne Gale da radi zajedničke slobode ustanu na oružje.
Laelius veniebat ad caenam, ut satiaret desideria naturae. (Cicero) Lelije je dolazio na večeru da zadovolji prirodne potrebe.
b) glagol u zavisnoj rečenici ne gradi particip poslevremenosti ili stoji u pasivu (često se koriste glagol possum, prilozi mox, brevi uskoro, post naknadno i sl.)
Sapientis est enim proprium nihil quod paenitere possit facere. (Cicero) Svojstvo je, naime, mudraca ne činiti ništa zbog čega će se pokajati.
Non dubito quin brevi timeas. Ne sumnjam da ćeš se uskoro bojati.
Non dubitabam quin mox Caesar interficeretur. Nisam sumnjao da će Cezar uskoro biti
Zavisno-upitne rečenice
I nezavisno i zavisno -upitne rečenice počinju upitnim zamenicama,pridrvima,prilozima i rečenicama:,prilozima i rečenicama:
quis,quid-ko,šta quando-kad qui,quae,quod-koji quomondo-kako qualis,quale-kakav cur-zašto quantus,-a,-um-koliki ut-kako uter, -a, -um - koji (od dvojice) ubi-gde
-ne(enklitika)-li,dali;
npr.Dormisne?Spavašli? -nonne - zar, zar ne, ne li;
npr.: Nonne hic puer pulcherrimus est? Nije li ovaj dečak najlepši (Očekuje se potvrdan odgovor.)
-num -zar;Num materia perit? Zar materija propada?(Očekuje se negativan odgovor.)
-utrum-an
-ne-an
-an-da li...ili(za disjunktivna pitanja)
U zavisno-upitnim rečenicama uvek stoji konjunktiv prema consecutio tomporum.
Zavisno-upitne rečenice zavise od glavne rečenice u kojoj stoje glagoli značenja pitati,znati,reći,čuti,videti i sl.
Nezavisno-upitna rečenica-indikativ:
Quando Marcus venit? Kada Marko dolazi?
Zavisno-upitna rečenica-konjunktiv:
Nescio,quando Marcus veniat.Ne znam kada Marko dolazi.
U zavisno-upitnim rečenicama rečca num ima isto značenje kao-ne:da li.
Interrogo,num librum legas.Pitam da li čitas knjigu.
Upitna rečca an(ne li,da li ne )dolazi iza izraza koji iskazuju sumnju:
Haud scio,nescio-ne znam;dubito-sumnjam;incertum est-neizvesno je.Značenje koje se razvilo iz upitne rečce an i ovih izraza je:možda,svakako.
Nescio an te in theatrum ducam.Možda bih te vodio u pozorište.
ZADACi
Analizirajte i prevedite:
1.Considerandum vobis diligenter puto quid faciatis.
2.Non refert quam multos libros sed quam bonos habeas.
3.Quare a te nonne tibi facirndum idem sit.
4.Disputatur num interire virtus in homine possit.
Prevedite:
1.Nisam čuo šta si rekao.
2.Pitali smo prijatelje kad će se vratiti.
3.Rimljani nisu znali kolika je Britanija.
4. Ne znam da li odlaziš ili ostaješ ovde.
5.Reci zašto nisi naučio.
6.Znate li koliko ste knjiga pročitali
Tekst za vežbanje
Croesus, divitissimus ille Lydiae rex, ex Solone quaesivit, quem omnium beatissimum existimaret. Solo nonnullos homines mortuos nominavit. Tum Croesus: „Dic, inquit, quid de mea felicitate iudices!“ Solo responidit: „De nullo homine vivo dicere possum, utrum beatus necne. Nemo ante mortem beatus.“
Rečenice
I. deo
1. Legistisne Aesopi fabulas?
2. Nonne servi in Sicilia, Euno et Cleone ducibus, pro libertate fortiter pugnaverunt?
3. Num aliqui sensus post mortem in corpore est?
4. Utrum Demosthenes an Cicero eloquentior fuit? Demosthenes.
II. deo
1. In bello videtur, quid amor patriae possit.
2. Notum est, cur Athenenses Socratem accusaverint.
3. Ego, quid futurum sit, nescio.
4. Magister narrat, quomodo Galli a Cesare victi sint.
5. Tiberius Batonem interrogavit, cur Illyrii contra Romanos rebellarent.
6. Diogenes aliquando lucernam accensam gestans meridie in foro ambulabat; rogatus, quid ageret, respondit: "Hominem quaero".
7. Pythagorei, quid quoque die egissent, dixissent, audivissent, vesperi commemorabant.
8. Alexander Magnus non constituit, ad quem regnum suum venturum esset.
1. Primer Odiseja uči što može mudrost i hrabrost.
2. Livije pripoveda kako je Romul osnovao Rim.
3. Vojskovođa upita poslanike šta hoće.
Prevod
I. deo
1. Jeste li čitali Ezopove basne?
2. Zar se robovi na Siciliji pod vodstvom Euna i Kleona nisu hrabro borili za slobodu?
3. Zar postoji neki osecaj u telu posle smrti?
4. Je li rečitiji bio Demosten ili Ciceron? Demosten.
II. deo
1. U ratu se vidi šta može ljubav prema domovini.
2. Poznato je zašto su Atinjani optužili Sokrata.
3. Ja ne znam šta će biti.
4. Učitelj priča kako su Gali od Cezara pobeđeni.
5. Tiberije je pitao Batona zašto se Iliri bune protiv Rimljana.
6. Diogen jednom dok je šetao u podne trgom noseći zapaljenu svetiljku, upitan šta radi, odgovorio je: "Tražim čoveka".
7. Pitagorejci su uveče spominjali šta su svakog dana radili, govorili, slušali.
8. Aleksandar Veliki nije odredio kome će pripasti njegovo carstvo.
1. Exemplum Ulixis docet quid fortitudo et sapientia possit.
2. Livius narrat quomodo Romulus Romam condiderit.
3. Dux interrogavit legatos quid velent.