:
Namerne rečenice izriču nameru subjekta glavne rečenice.
Radnja zavisne rečenice smatra se uvek istovremenom sa radnjom glavne rečenice i zato u njoj stoji konjunktiv prezenta ili imperfekta.
U glavnoj rečenici često stoje izrazi:
ideo,eo,idcirco,propterea-zato
ea mente,eo consilio-s tom namerom
ea condicione,ea lege-pod tim uslovom
Zavisma rečenica počinje veznicima:
ut-da;
ne (ut non)-da ne;
quo(ut eo)-da što (uvek stoji uz komparativ priloga)
Ideo viam tibi ostendo,ne erres. Zato ti pokazujem put,da ne bi lutao.
Multum lego,quo melius sciam. Mnogo čitam da što bolje znam.(...da bih što bolje znao)
Multi iuvenes Athenas profecti sunt ut in Academia studerent. Mnogi mladići putovali su u Atinu da bi studirali u Akademiji.
RAZLIKUJETE:
Magister discipulo dixit ut legeret. Učitelj je učeniku rekao da (neka)čita.
Zavisna rečenica izražava učiteljev zahtev.
Magister dixit discipulum nihil legere.Učitelj je rekao da učenik ništa ne čita.
Akuzativ s infinitivom (u srpskom iskazna rečenica)izražava učiteljevu konstataciju.
ZADACI
Analizirajte i prevedite:
1. Suscipienda bella sunt ob eam causam,ut sine iniuria in pace vivatur.
2. Defugiunt,ne quid incommodi accipiant.
3. Omnes labores te excipere video:timeo ut sustineas.
4. Videant consules ne quid detrimenti res publica capiat.
5. Casus quidam impedivit ne id facerem.
PREVEDITE:
1. Učitelj zahteva da čitate i učite.
2. Želeli smo da putujemo na more.
3. Bojim se da me ne slušate.
4. U strahu sam da smišljate neko lukavstvo.
5. Marko je u Atinu putovao s namerom da vidi Akropolj.
6. Pišem ti da što pre (quam prius)dođeš u Rim.
7. Pišem ti da ću uskoro doći u Rim.
8. Šta te sprečava da budeš srećan?
Radnja u namernim recenicama se desava uvek u isto vreme kada i radnja u glavnoj. Zato u namernim recenicama mogu da se jave konjunktiv prezenta ako je u glavnoj recenici glavno vreme ili konjunktiv imperfekta ako je u glavnoj recenici istorijsko vreme.
Venio ut te videam. Dolazim da te vidim.
Veni ut te viderem. Dosao sam da te vidim.
Rečenice
1. Do, ut des.
2. Romani primo bellabant ideo, ut liberi essent, postea, ut aliis imperarent.
3. Penolopa textam vestem noctu retexuit, ut procos molestos falleret.
4. Cato sibi ipse mortem conscivit, ne Caesarem totius civitatis principem agnosceret.
5. Romani militibus, quo fortius pugnarent, praemia proponebant.
6. Vercingetorix suos hortatur, ut communis libertatis causa arma capiant.
7. Graeci a Troianis postulaverunt, ut Helenam redderent.
8. Pluto a Iove petivit, ut sibi Proserpinam, Cereris filiam, in matrimonium daret.
1. Marljivo učite da budete korisni svome narodu.
2. Hanibal pobeže iz Kartagine da ne bude predan Rimljanima.
3. Senat odluči da se Kartaginjanima nagovesti rat.
Prevod
1. Dajem da daš.
2. Rimljani ratovahu najpre zato da budu slobodni, a zatim da drugima vladaju.
3. Penolopa je noću već izatkani pokrov parala da prevari nametljive prosce.
4. Katon je sam sebi zadao smrt da ne bi priznao Cezara gospodarom cele države.
5. Rimljani su vojnicima, da se što hrabrije bore, obećavali nagrade.
6. Vertingetoris svoje opominje da se radi zajedničke slobode late oružja.
7. Grci su od Trojanaca zahtevali da vrate Helenu.
8. Pluton je tražio od Jupitera da mu da Prozerpinu, Cererinu kćerku, za ženu.
1. Diligenter discitote ut populo vestro utiles sitis.
2. Hanibal Carthagine fugit ne traderetur Romanis.
3. Senatus dekrevit ut Carthaginiensibus bellum indiceretur