Konjunktiv je način radnje, kao imperativ i indikativ. Reč “konjunktiv” dolazi od glagola coniungo, 3. coniunxi, coniunctum, u značenju “povezati”.
Konjunktiv, za razliku od indikativa, koji označava stvarnu radnju, stanje ili zbivanje, nešto što se objektivno događa ili se dogodilo, ili će se tek dogoditi, konjunktiv izražava neki odnos, i to odnos pisca ili govornika prema radnji - subjektivno prikazivanje (nezavisna upotreba) ili odnos prema glagolu u glavnoj rečenici (u zavisnim rečenicama).
Beleška: uz konjunktiv, u starogrčkom postojao je i optativ (željni način), koji je u latinskom sačuvan u konjunktivu gl. esse (sim) i volo (velim).
Nas zanima upotreba konjunktiva u nezavisnim rečenicama: konjunktivom možemo izraziti podsticanje na radnju (Učimo!), naredbu (Uči!), zabranu (Ne uči! Da nisi učio!), sumnju ili kolebanje (Zar da učim?), mogućnost (Mogli biste učiti.), želju (O kad bi učio!), dopuštanje i nestvarnost.
2. Sva vremena osim futura mogu gradiiti konjunktiv. Futur nema konjunktiva, jer mu je po značenju blizak: ne znamo, šta će biti i šta će se dogoditi.
Dakle, imamo 8 konjunktiva: konjunktiv prezenta, imperfekta, perfekta i pluskvamperfekta , i to aktivnog i pasivnog.
KONJUNKTIV PREZENTA
Konjunktiv prezenta gradi se pomoću formanta, tj. vokala e ili a i ličnih nastavaka za aktiv ili pasiv.
Dakle, osnova + -e/a- + lični nastavak, npr. am-e-m je 1.l.sg. konjunktiva prezenta aktivnog.
Formant -e- je za 1. konjugaciju, u ostalima je -a-.
1.konj. 2.konj. 3.konj. 3.-io konj. 4. konj. esse
1. l.sg. -em -e-am -am -i-am -i-am sim
Napravimo čitav konjunktiv prezenta aktivnog i pasivnog od gl. amo,1., habeo,2, pono,3 i venio,4.
Konjunktiv prezenta gl.esse glasi: sim, sis, sit, simus, sitis, sint.
Konjunktiv prezenta koristi se: 1. za podsticanje, samo u 1.l.pl. (adhortativni konjunktiv) - npr. Videamus!, Admiremur! Audeamus! 2. za zapoved, u 2. i 3. l. sg. i pl. (jusivni konjunktiv) - npr. Veritatem loquaris! Discipuli audiant! 3. za zabranu, (prohibitivni konjunktiv) - npr. Ne id facias! Ne mendacia loquamini! 4. za sumnju ili kolebanje (dubitativni ili deliberativni konjunktiv) i to za sadašnjost - Quod faciam? Num discam? 5. za mogućnost (potencijalni konjunktiv) i to za sadašnjost - Dicat quis. 6. za želju (optativni konjunktiv) i to za ispunjivu želju u sadašnjosti - O si linguam Latinam sciam! 1. Adhortativni: Legamus! Scribamus! Loquamur! Ne desperemus! Laboremus! Linguam Latinam diligenter discamus! Amicis adsimus! Amemus! Vivamus! Ne timeamus! Ne irascamur! Regem liberemus! Hrabrimo! Pouzdajmo se! Veselimo se! Govorimo istinu! Ne lažimo! Pronađimo prijatelje! 2. Jusivni: Quidquid agis, prudenter agas et respice finem! Cedant arma togae! Audiatur et altera pars! Credas! Prudenter vivas! 3. Prohibitivni: Ne mentiamini! Ne ludatis! Amicum ne relinquas! Ne id facias! Ne loquaris! 4. Dubitativni ili deliberativni: Num fame cruciatus moriar? Quid faciam? Quam viam sequar? Num proficiscar? Quid loquamur? 5. Optativni: Sis melior Traiano, felicior Augusto! Sit modus in rebus! Utinam bonos amicos habeam! Utinam illum diem videam, cum tibi agam gratias, quod me vivere coegisti! O si famem et sitim ne sentiam! 6. Potencijalni: Quis linguam Latinam non sciat! Quis stellas caeli enumeret!
KONJUNKTIV IMPERFEKTA
Gradi se od prezentske osnove, tj. osnova mu je infinitiv prezenta aktivnog, dakle –are, -ere, -ire ili kod gl. biti esse, kod hteti velle itd, i od ličnih nastavaka aktivnih ili pasivnih.
npr. amo,1. amare-m ili amare-r
moneo,2. monere-m ili monere-r
loquor,3 loquere-r
sum, esse esse-m
possum, posse posse-m
Koristi se za izražavanje sumnje, mogućnosti i želje. Kod dubitativnog ili deliberativnog konjunktiva koristi se za izražavanje sumnje ili kolebanja za prošlost. Prevodi se dodavanjem gl. trebati.
Npr. Num discerem? Quid loquerer? = Zar sam trebao učiti? Šta sam trebao govoriti?
U potencijalnom konjunktivu koristi se takođe za prošlost, npr. Diceres. Crederes. = Mogao si reći. Mogao si verovati.
Kod optativnog konjunktiva izražava neostvarivu želju za sadašnjost. Npr. Utinam immortalis essem! Utinam frater meus viveret! = Kamo sreće da sam besmrtan! Kamo sreće da moj brat živi!
KONJUNKTIV PERFEKTA I PLUSKVAMPERFEKTA AKTIVNOG
Konjunktiv perfekta i pluskvamperfekta aktivnog, grade se, kao i indikativi istih vremena od perfektne osnove, dodavanjem nastavaka -erim, -eris,-erit, -erimus, -eritis,- erint za perfekt i -issem, -isses, - isset, - issemus, -issetis, -issent za pluskvamperfekt aktivni.
Napravimo konj. pf. akt. od gl. habeo - habuerim, od glagola dono - donaverim, itd. Napravimo konj. plpf. akt. od gl. sum, esse - fuissem, od possum - potuissem, od peto - petivissem itd.
Konjunktiv perfekta koristi se za izražavanje stroge zabrane (prohibitivni konjunktiv), zatim kod potencijalnog konjunktiva za sadašnjost (kao i konj. prezenta), te kod retkog izricanja ostvarive želje za prošlost.(O iam venerit! - O da je već došao!)
Stroga zabrana: Konjunktiv perfekta u 2. l.sg. i pl. ,
npr.Ne petiveris aurum! Amicum ne deserueris (reliqueris)! Mendaci homini ne credideris!Ne veneris! Ne didiceritis! Ne id feceris! Ne id siveritis! Ne habueris aurum summum bonum!
Mogućnost: Dixerit quis. Credideris. Demosthenem perfectum oratorem facile dixeritis. Nullam Caesaris virtutem magis laudaverim quam celeritatem.
Konjunktiv pluskvamperfekta koristi se za izricanje neostvarive želje u prošlosti :
O prudentior si fuisses! Utinam Scipio Carthagini pepercisset! Utinam hostes patriam nostram ne vastavissent! Utinam ne triumviri Ciceronem interfecissent! Utinam ne tibi fidem habuissem! Utinam Vercingetorix omnes Gallos contra Romanos duxisset!
KONJUNKTIV PERFEKTA I PLUSKVAMPERFEKTA PASIVNOG
Od koje osnove gradimo pf. i plpf. pasivni? Od participske osnove, tako da napravimo particip perfekta -us,-a,-um i dodamo prezent gl. esse za pf. i impf. gl. esse za plpf. Na isti način gradimo i konjunktive tih vremena, tj. koristimo konjunktiv prezenta gl. esse (sim) za konjunktiv perfekta pasivnog i konjunktiv imperfekta gl. esse (essem) za konjunktiv pluskvamperfekta pasivnog. Dakle, konjunktiv pf. pas. , npr. od glagola vinco,3. glasio bi victus,3 sim, sis, sit i u pluralu victi,-ae,-a simus, sitis, sint. Konjunktiv plpf. pasivnog glasio bi victus,3 essem, esses, esset i u pluralu victi,-ae,-a essemus, essetis, essent. Napravimo oblike ovih konjunktiva od glagola rogo, audio, punio, deleo. 1. Ne mendacia locutus sis! Ne mendacia loquaris! 2. Utinam ne punitus essem! 3. Ne me secutus sis! Ne me sequaris! 4. Ne ausi sitis! Ne audeas! 5. Utinam Spartacus a Romanis ne victus esset! 6. Utinam parvis rebus in vita mea magis gavisus essem! 7. O si ameris! Utinam amatus esses! 8. Utinam amicis confisi essemus! 9. Utinam ne profecti essetis! O si ne proficiscamini! 1. Da nisi slušao kraljeve molbe! 2. Kamo sreće da nisi govorio laži! (prevedi na 2 načina: glagolom dico i loquor) 3. Da niste ušli u reku! 4. Kamo sreće da niste lagali! 5. Kamo sreće da se rimski pesnici više čitaju! 6. Kamo sreće da je zlato pronađeno!
Recenice:
1. Vivat, floreat, crescat schola nostra! 2. Nihil faciamus irati! 3. Utinam frater meus viveret! 4. Utinam populus Romanus unam cervicem haberet! 5. Sit tibi terra levis.
prevod:
1. Neka živi, cveta i raste naša škola! 2. Ništa ne radimo ljutiti! 3. Kamo sreće da moj brat živi! 4. Kamo sreće da rimski narod ima jedan vrat! 5. Neka ti je laka zemlja.
RECI:
vivo, 3. vixi, — (victurus)-živeti
floreo, 2. ui, —cvetati, cvasti
cresco, 3.-crevi, cretum rasti, množiti se
schola, -ae, f-škola
noster, -stra, -strum-naš
nihil, nullius rei, n-ništa
facio, 3. feci, factum-činiti, napraviti, počiniti
iratus, 3-srdit, ljutit
utinam (veznik)-o da, kamo sreće da
frater, -tris, m-brat
meus, 3-moj
populus, -i, m-narod
Romanus, 3-rimski
unus, 3-jedan, jedini
cervix, -icis, f-šija, vrat
habeo, 2. habui, habitum-imati; držati, smatrati
sum, esse, fui-biti
tu-ti
terra, -ae, f-zemlja
levis, -e-lak
Konjunktiv perfekta i pluskvamperfekta aktivnoga
recenice:
1. Ne id feceris! 2. Nullam Caesaris virtutem magis laudaverim quam celeritatem. 3. Demosthenem perfectum oratorem facile dixeris. 4. Utinam ne triumviri Ciceronem interfecissent! 5. Utinam Vercingetorix omnes Gallos contra Romanos duxisset!
prevod:
1. Da nisi to učinio! 2. Nijednu Cezarovu vrlinu ne bih više pohvalio od brzine. 3. Lako bi mogao nazvati Demostena savršenim govornikom. 4. Kamo sreće da trijumviri nisu bili ubili Cicerona. 5. Kamo sreće da je Vercingetorks sve Gale bio vodio protiv Rimljana.
RECI:
ne (negacija)-ne, da ne; (veznik) da ne
is, ea, id-onaj, on; takav
facio, 3. feci, factum-činiti, napraviti, počiniti
nullus, 3-nijedan
Caesar, -aris, m-Cezar, rimski vojskovođa i državnik; car
virtus, -utis, f-muževnost, hrabrost, krepost; vrlina
magis (prilog)-više
laudo, 1.-hvaliti
quam (uz komparativ)-nego; kako, koliko; od
celeritas, -atis, f-brzina
Demosthenes, -is, m-Demosten, najveći grčki govornik, protivnik Filipa Makedonskog
perfectus, 3-savršen
orator, -oris, m-govornik
facilis, -e-lak
dico, 3. dixi, dictum-reći, kazati; nazvati, imenovati
utinam (veznik)-o da, kamo sreće da
triumvir, -i, m-trijumvir, član kolegijuma od tri člana
Cicero, -onis, m-Ciceron, slavni rimski govornik
interficio, 3. feci, fectum-ubiti
Vercingetorix, -igis, m-Vercingetoriks, vođa Gala u ratu protiv Cezara
omnis, -e-sav; svaki
Galli, -orum, m-Gali, skupno ime za keltska plemena u današnjoj Francuskoj
contra (predlog s akuz.)-protiv
Romanus, -i, m-Rimljanin
duco, 3. duxi, ductum-voditi, odvesti
Konjunktivni oblici u pasivu:
recenice:
1. Audiatur et altera pars!
2. Secernantur probi homines ab improbis!
3. Utinam ego tertius vobis amicus ascriberer.
4. Nimia misericordia commotus ne sis!
5. Utinam ne Spartacus a Romanis victus esset!
XI. Dicta et sententiae 1. Medice, cura te ipsum! 2. Parce tempori! 3. Vade mecum. 4. Carpe diem! 5. Principiis obsta! 6. Ipse dixit.
prevod:
1. Neka se čuje i druga strana!
2. Neka se odele pošteni ljudi od nepoštenih.
3. Kamo sreće da se ja vama kao treći prijatelj pridruzih.
4. Ne budi potresen prevelikim milosrđem!
5. Kamo sreće da Spartak nije bio pobeđen od Rimljana.
XI. Izreke i poslovice 1. Doktore, izleči sam sebe! 2. Štedi vreme! 3. Pođi sa mnom. 4. Iskoristi dan! 5. Odoli u počecima! 6. On je sam rekao.
RECI:
audio, 4.-slušati; čuti
et (veznik)-i, te
alter, -tera, -terum-drugi (od dvojice)
pars, partis, f-deo, strana
secerno, 3. crevi, cretum-odeliti
probus, 3-pošten, čestit
homo, -minis, m-čovek
a, ab (predlog s ablativom)-od, po
improbus, 3-nepošten, opak
utinam (veznik)-o da, kamo sreće da
ego-ja
tertius, 3-treći
vos-vi
amicus, -i, m-prijatelj
ascribo, 3. scripsi, scriptum-pripisati, prebrojiti
nimius, 3-prevelik
misericordia, -ae, f-milosrđe, samilost
commoveo, 2. movi, motum-potresti, uzbuditi, ganuti
ne (negacija)-ne, da ne; (veznik) da ne
sum, esse, fui-biti
Spartacus, -i, m-Spartak, vođa najvećeg ustanka robova u antici
Romanus, -i, m-Rimljanin
vinco, 3. vici, victum-pobeđivati, pobediti
medicus, -i, m-doktor
curo, 1. (s akuz.)-brinuti se; lečiti
ipse, ipsa, ipsum-sam (glavom)
parco, 3. peperci, (temperatum) (s dat.)štedeti
tempus, -poris, n-vreme, doba
vado, 3. —ići, koračati
carpo, 3. carpsi, carptum-brati; iskoristiti, uživati
dies, diei, m-dan
principium, -i, n-početak, izvor
obsto, 1. obstiti, —protiviti se, opirati se
dico, 3. dixi, dictum
reći, kazati; nazvati, imenovati
Comentários