Glagoli se u latinskom jeziku konjugiraju tj.menjaju.
Podeljeni su u 4 grupe čiji se infinitivi zavrsavaju na:
I konjugacija -āre npr,amare-voleti
II konjugacija -ēre npr,videre-videti
III konjugacija -ĕre npr.legere-citati
IV konjugacija -īre npr.punire-kazniti
Većina latinskih glagola navode se u četiri glagolska oblika. Potrebno je pamtiti sva četiri.
Od prezentske osnove grade se nesvršena vremena: prezent, imperfekat i future I.
Od perfekatske osnove grade se svršena vremena: perfekat, pluskvamperfekat i future II. Perfekatska osnova svih glagola dobija se iz trećeg navedenog oblika prvog lica jednine perfekta.
KAKO SE NAVODE GLAGOLI U RECNIKU ?
Svi se glagoli u latinskom navode u 1. licu indikativa prezenta aktivnog, a zatim stoji oznaka konjugacije, na primer:
amo, 1. [amo, ama-re] osnova uvek na –a : ama-
moneo, 2. [moneo, mone-re] osnova uvek na –e: mone-
scribo, 3. [scribo, scrib-ere] osnova uvek na suglasnik: scrib-
audio, 4. [audio, audi-re] osnova uvek na –i : audi-
Upravo ovaj drugi deo u uglastim zagradama jeset infinitiv prezenta od kojeg odbacujemo nastavke –re u 1., 2. i 4. konjugaciji odnosno –ere u 3. konjugaciji.
Nakon što smo od infinitiva odbacili –re odnosno –ere važno je znati da u 1. konjugaciji moramo uvek dobiti osnovu koja završava na –a (pa se zato i zove I ili a- konjugacija), u 2. konjugaciji uvek osnovu na –e (pa se ona zove II ili –e konjugacija, u 3. konjugaciji osnovu koja uvek završi na konsonant to jest suglasnik npr. col-ere, scrib-ere, leg-ere itd. pa se ona zove 3. Ili konsonantska konjugacija i u 4. konjugaciji osnovu na –i (ona se logično zove 4. Ili –i konjugacija).
Ovo je prvi korak koji je i najvažniji, jer česta je greška da se dobri nastavci (za pojedina vremena, stanja itd.) jednostavno „nalepe“ na krivu osnovu i čitava konjugacija ispadne pogrešna!
Infinitiv glagola I i II konjugacije
U našem jeziku osnovni oblik glagola je infinitiv. U latinskom to nije slučaj, oblik u kome se navodi svaki glagol je prvo lice jednine prezenta. Infinitiv je nelični glagolski oblik koji se gradi tako što se na prezentsku osnovu doda nastavak –re:
amo,1 (prezentska osnova ama-) infinitiv amare – voleti
volo,1 (prezentska osnova vola-) infinitiv volare – leteti
canto,1 (prezentska osnova canta-) infinitiv cantare – pevati
do,1 (prezentska osnova da-) infinitiv dare – dati
spero,1 (prezentska osnova spera-) infinitiv sperare – nadati se
habeo,2 (prezentska osnova habe-) infinitiv habere – imatI
debeo,2 (prezentska osnova debe-) infinitiv debere – morati
sedeo,2 (prezentska osnova sede-) infinitiv sedere – sedeti
fleo,2 (prezentska osnova fle-) infinitiv flere – plakati
rideo,2 (prezentska osnova ride-) infinitiv ridere – smejati se
📷
NASTAVCI ZA PREZENT SU UVEK IST,A TO SU
INDIKATIV PREZENTA AKTIVa - gradjenje
Gradjenje INDIKATIVA PREZENTA AKTIVNOG
Pri gradjenju indikativa prezenta aktivnog (nemoj se prepasti naziva, to je ono što prvo učiš kod glagola!) najvažnija su dva koraka:
pravilno odrediti tzv. prezentsku osnovu glagola, na prezentsku osnovu zatim dodati odgovarajuće nastavke.
1.)GRADJENJE PREZENTSKE OSNOVE:
Kod glagola 1., 2. i 4. konjugacije prezentsku osnovu gradimo na način da odbacimo nastavak –re u infinitivu, a kod glagola 3. konjugacije –ere.
2.)NASTAVCI ZA INDIKATIV PREZENTA AKTIVA
Kada smo odredili osnovu možemo početi dodavati nastavke;
no Latinski ne bi bio Latinski, da i tu ne voli malo zakomplikovati stvar!
Dakle, krenimo redom:
Postoje neka opsta pravila za sve četiri konjugacije, a prvo jeste:
da su prva lica singulara onakva kako su nam i navedena u zadatku odnosno u rečniku.
amo,1.
moneo, 2.
scribo, 3.
audio, 4.
Sledeće pravilo jest da sva ostala lica na pravilno određenu prezentsku osnovu dodaju tzv. lične aktivne nastavke koji glase:
indikativ Prezenta aktiva i konjugacije
NASTAVCI ZA PREZENT SU
PREZENT GLAGOLA I KONJUGACIJE SE GRADI KADA SE NA PREZENTSKU OSNOVU DODAJU LICNI NASTAVCI ZA PREZENT.
OD PRVOG OBLIKA GLAGOLA SE ODBIJE O,A ZATIM SE DODAJE ARE,PA SE ODBIJA RE.TAKO DOBJAMO PREZENTSKU OSNOVU NA KOJU DODAJEMO NASTAVKE.
Jedino u 1.licu jednine se A i O sazimaju pa postaje O.
AMO,1,AMAVI,AMATUM-VOLETI
PREZENT
PREZENT GLAGOLA II KOJUGACIJE
Kod glagola druge konjugacije prezentska osnova se završava na –e-.
Druga konjugacija je najpravilnija jer se -e- iz osnove vidi u svim oblicima, nema ni gubljenja ni dodavanja vokala, kao u ostalim konjugacijama.
HABEO.2.HABUI,HABITUM-IMATI
Od habeo se odbije eo, pa se doda ere, pa se odbije re i tako dobijemo prezentsku osnovu na koju dodajemo nastavke za prezent o,s,t,mus,tis,nt i dobijamo
Pecuniam habere debes. – Moraš imati novac. Debemus sperare. – Moramo se nadati.
NASTAVCI SU UVEK ISTI ZA PREZENT,A TO SU
Prezent glagola III konjugacije
Većina nastavaka za prezent, kao što smo to već videli, počinje suglasnikom. Pošto latinski jezik ne trpi gomilanje suglasnika, između suglasnika osnove i suglasnika nastavka mora se naći vezivni samoglasnik, takozvani tematski vokal, kao što smo videli kod oblika kraće osnove pomoćnog glagola.
Pravilo tematskih vokala
Kod pomoćnog glagola sum,esse,fui videli smo da je tematski vokal u sva tri slučaja bio –u-. To nije slučaj kod pravilnih glagola, gde postoji pravilo koje reguliše tematske vokale zavisno od njihovih položaja:
ispred -r- i na kraju reči tematski vokal je –e–ispred suglasničke grupe tematski vokal je –u–u ostalim položajima tematski vokal je –i–
Pokušajmo da primenimo ovo pravilo na nastavke prezenta i infinitiva.
Prva tačka pravila odnosi se na nastavak infinitiva –re, ispred koga će se naći tematski vokal –e-.
Druga tačka pravila odnosi se na nastavak trećeg lica množine –nt, ispred koga će se naći tematski vokal –u-.
Svi ostali nastavci prezenta koji počinju suglasnikom (-s, –t, –mus, –tis) potpadaju pod treću tačku i pred njima će se naći tematski vokal –i-. Nastavak –o je samoglasnik, pa ispred njega nema potrebe za tematskim vokalom. Stoga se u prvom licu jednine najbolje vidi prezentska osnova, pošto jedino prvo lice jednine nema tematskih vokala.
Da vidimo kako to izgleda na primeru:
Da vidimo još neke primere suglasničkih osnova:
veho,3 voziti – prezentska osnova veh– dico,3 govoriti – prezentska osnova dic– vinco,3 pobediti – prezentska osnova vinc– premo,3 pritiskati – prezentska osnova prem– scribo,3 pisati – prezentska osnova scrib– contemno,3 prezirati – prezentska osnova contemn– uro,3 paliti – prezentska osnova ur– mitto,3 slati – prezentska osnova mitt– coquo,3 kuvati – prezentska osnova coqu–
Trećoj konjugaciji pripadaju i glagoli sa osnovom na –u-:
tribuo,3 dodeliti
– prezentska osnova tribu– Prezent tribuo
tribuis
tribuit
množina tribuimus
tribuitis
tribuunt
infinitiv tribuere
Glagoli sa osnovom na –j–
capio,3 hvatati
cupio,3 želeti
iacio,3 bacati
facio,3 činiti
Kod ovih glagola kratko -i- (j) iz osnove se gubi ispred tematskih vokala -e- i -i-:
Prezent glagola IV konjugacije
Kod glagola četvrte konjugacije prezentska osnova se završava na –i-.
Za razliku od glagola treće konjugacije sa osnovom na -j-, ovo -i- je uvek deo osnove, čak i ispred suglasničke grupe –nt, iako u latinskom jeziku vokal i ne može opstati ispred suglasničke grupe.
Stoga u trećem licu množine prezenta između –i– iz osnove i –nt grupe iz nastavka dolazi tematski vokal –u-.
PREVEDITE
1. Magister puerum et puellam bonis libris educat.
2. Bone magister, verbis tuis libenter paremus.
3. Viro aegro consilia medici necessaria sunt.
4. Liber populus in libera patria est.
5. Misera erat vita servorum Romanorum.
6. Graceia claros poetas habet.
7. Graeci erant magistri Romanorum.
1. Dečače, moraš izbegavati laži.
2. Dobre knjige poučavaju dečaka i muža.
3. Dalmacija je domovina veštih mornara.
4. Ratovi robova bejahu opasni Rimu.
II. Dicta et sententiae
1. Licentia poetica.
2. Ab ovo.
3. Periculum in mora.
4. Post nubila Phoebus.
5. Ad bestias! Ad metalla!
6. Aurora Musis amica.
III. De studio linguae Latinae
Magister discipulos linguam Latinum docet. Multa vocabula Latina discipulis iam nota sunt. Magister pulchras fabulas poetarum Romanorum saepe narrat. Studio linguae Latinae, discipuli, scientam pretiosam paratis. Lingua enim Latina necessaria est ad studium multarum doctrinarum.
Prevod
1. Učitelj odgaja dečaka i devojku dobrim knjigama.
2. Dobri učitelju, tvojim se riječima rado pokoravamo.
3. Bolesnu čovjeku potrebni su sajeti doktora.
3. Saveti doktora potrebni su bolesnom mužu.
4. Slobodan narod u slobodnoj je domovini.
5. Bedan bejaše život robova Rimljana.
6. Grčka ima slavne pesnike.
7. Grci bejahu učitelji Rimljana.
1. Puer, mendacia vitare debes.
2. Boni libri puerum et virum docent.
3. Dalmatia est patria peritorum nautarum.
4. Bella servorum periculosa Romae erant.
II. Izreke i poslovice
1. Pesnička sloboda.
2. Od jajeta. (Od početka.)
3. Opasnost je u odgađanju.
4. Poslije oblaka sunce.
5. Pred zveri! U rudnik!
6. Zora je prijateljica muzama.
III. O učenju latinskog jezika
Učitelj poučava učenike latinski jezik. Mnoge latinske reči učenicima su već poznate. Učitelj često pripoveda lepe priče rimskih pesnika. Učenjem latinskog jezika, učenici, pribavljate znanje dragoceno. Latinski jezik naime potreban je za učenje mnogih znanosti.
Reči
abecedno
magister, -tri, m - 📷učitelj
puer, pueri, m-dečak
et (veznik)-i, te
puella, -ae, f-devojka
bonus, 3-dobar
liber, -bri, m-knjiga
educo, 1.-odgajati, odgojiti
verbum, -i, n-reč, izreka; glagol
tuus, 3-tvoj
libenter (prilog)-rado
pareo, 2. parui, —pokoravati se, slušati
vir, viri, m-čovek, muž; junak
aeger, -gra, -grum-bolestan
consilium, -i, n-savet, odluka; namera
medicus, -i, m-doktor
necessarius, 3-
potreban, nuždan
sunt-su
liber, -era, -erum-slobodan
populus, -i, m-narod
in (predlog s akuz. i abl.)
u, na,s akuz. ima i značenje: prema, protiv
patria, -ae, f-domovina, zavičaj
miser, -era, -erum-bedan, kukavan
erat-bejaše
vita, -ae, f-život
servus, -i, m-rob
Romanus, -i, m-Rimljanin
Graecia, -ae, f-Grčka
clarus, 3-slavan
poeta, -ae, m-pesnik
habeo, 2. habui, habitum-imati; držati, smatrati
Graecus, -i, m-Grk
erant-bejahu
mendacium, -i, n-laž, neistina
vito, 1.-kloniti se, izbegavati
debeo, 2. ui, itum-morati
doceo, 2. docui, doctum-poučavati, učiti (drugoga); dokazati
Dalmatia, -ae, f-Dalmacija
est-je
peritus, 3-iskusan, vešt
nauta, -ae, m-mornar
bellum, -i, n-rat
periculosus, 3-opasan
licentia, -ae, f-sloboda
poeticus, 3-pesnički
deus, -i, m-bog
e, ex (predlog s abl.)-iz, od, po, sa
machina, -ae, f-masina; naprava
a, ab (predlog s ablativom)-od, po
ovum, -i, n-jaje
mora, -ae, f-zatezanje, odlaganje
post (predlog s akuz.)-iza, posle
nubilum, -i, n-naoblačeno nebo, oblak
Phoebus, -i, m-Feb
ad (predlog s akuz.)-za; k, do, po, kod, na; pred
bestia, -ae, f-životinja, zver
metallum, -i, n-kovina; metalla, -orum, n-znači i: rudnik
aurora, -ae, f-zora
Musa, -ae, f-Muza,
amica, -ae, f-prijateljica
lingua, -ae, f-jezik, govor
Latinus, 3-latinski
multus, 3-mnogi
vocabulum, -i, n-reč
iam (prilog)-već, sad već
notus, 3-poznat
pulcher, -chra, -chrum-lep
fabula, -ae, f-priča; basna
saepe (prilog)-često
narro, 1.-pričati, pripovedati
studium, -i, n-učenje; naklonost; nauk
scientia, -ae, f-znanje; znanost, nauka
pretiosus, 3-dragocen
paro, 1.-pribavljati; priređivati
enim (veznik)-naime