📷
Kao što znamo iz našeg jezika, imperativ je zapovedni način. Njime se pored zapovesti izražavaju i zabrane, preporuke, podsticanja, molbe i sl. Imperativ nije vreme, jer je jasno da se odnosi na (bližu ili dalju) budućnost. U latinskom jeziku, za razliku od našeg, postoje dve vremenske kategorije imperativa, za bližu (imperativ prezenta) i dalju (imperativ futura) budućnost. Imperativ prezenta ima samo drugo lice jednine i množine, jer se očekuje da se naređenje (zabrana, preporuka, molba) izvrši neposredno nakon izricanja. Imperativ futura pored drugog ima i treće lice jednine i množine, jer se naredba (zabrana, preporuka, molba) može preneti i odsutnom licu.
Oba imperativa se grade od prezentske osnove.
Imperativ I. je blaži zapovedni način, koristi se u književnim delima.
U imperativu I latinskoga jezika postoje samo 2 lica:
2. lice jednine (singulara/sg.) i 2. lice množine (plurala/pl.).
Imperativ I. gradi se na sledeći način:
Singular I-a, II-e i IV-i konjugaciji 2. lice sg. jednako je prezentskoj osnovi
npr. amā! (voli!) | habē! (imaj!) | punī! (kazni!)
U III-kons. i III-io konjugaciji na prezentsku osnovu dodaje se tematski vokal -ĕ
npr. legĕ! (čitaj!) | fugĕ! (beži!)
Plural I-a, II-e i IV-i konjugaciji na 2. lice sg. dodaje se nastavak -tĕ
npr. amātĕ! (volite!) | habētĕ! (imajte!) | punītĕ! (kaznite!)
U III-kons. i III-io konjugaciji na prezentsku osnovu dodaje se tematski vokal -ĭ- te nastavak -tĕ [npr. legĭtĕ! (čitajte!) | fugĭtĕ! (bežite!)
Za drugo lice imperativa prezenta (imperativa I) nema nastavka, već je jednak prezentskoj osnovi, sem kod glagola III konjugacije, gde joj se dodaje tematski vokal –e.
Za drugo lice množine nastavak je –te, indoevropski nastavak za imperativ koji nalazimo i u našem jeziku (radi-te, misli-te, uči-te).
Imperativ II. koristi se u službenim spisima i dokumentima. Postoje četiri lica: 2. sg., 3. sg., 2. pl. i 3. pl.
U imperativu futura (imperativu II) prepoznatljiv je formant –to-, koji služi kao nastavak za drugo i treće lice jednine. U drugom licu množine dodaje mu se nastavak –te, a u trećem licu množine ubacuje se prepoznatljiva –nt– suglasnička grupa.
npr. amo, 1. capio, 3.
2.sg. amato capito
3.sg. amato capito
2.pl. amatote capitote
3.pl. amanto capiunto
Imperativ pomoćnog glagola sum,esse,fui
U svim oblicima imperativa koristi se osnova za atematske oblike es-, sem u trećem licu množine, gde se ispred -nt- grupe pojavljuje tematski vokal -u-, a ispred njega osnova za atematske oblike s-.
Imperativ I
lice
jednina
množina
2.
es!
este!
Imperativ II
lice
jednina
množina
2.
esto!
estote!
3.
esto!
sunto!
Imperativ glagola I, II i IV konjugacije
Imperativ I
jednina
do,1
teneo,2
venio,4
2.
da!
tene!
veni!
množina
množina
2.
date!
tenete!
venite!
Imperativ II
jednina
do,1
teneo,2
venio,4
2.
dato!
teneto!
venito!
3.
dato!
teneto!
venito!
množina
2.
datote!
tenetote!
venitote!
3.
danto!
tenento!
veniunto!
Imperativ glagola III konjugacije
jednina
scribo,3
capio,3
2.
scribe!
cape!
množina
2.
scribite!
capite!
Imperativ II
jednina
scribo,3
capio,3
2.
scribito!
capito!
3.
scribito!
capito!
množina
2.
scribitote!
capitote!
3.
scribunto!
capiunto!
.
Negacija imperativa
Imperativ se retko negira, jer postoji više načina za izražavanje zabrane u latinskom jeziku. Uglavnom se negira imperativ II, a negacija je ne.
Ne clamatote! – Ne galamite!
Discipuli ne clamanto! – Neka đaci ne galame
Rečenice
1. Festina lente!
2. Xerxes scripsit: "Mitte arma!", Leonidas respondit: "Veni et cape".
3. Discipuli linguam Latinam diligenter discite!
4. Memoriam exerceto!
5. Cives patriam defendunto.
6. Cotidie dentes lavate!
7. Divide et impera!
1. Mornari, branite našu obalu!
2. Građanine, pokoravaj se narodnim zakonima!
3. Poštujte roditelje!
Prevod
1. Požuri polako!
2. Kserkso je napisao: "Šalji oružje!", Leonida je odgovorio: "Dođi i uzmi!"
3. Učenici, latinski jezik marljivo učite!
4. Vežbaj pamćenje!
5. Građani neka brane domovinu!
6. Svaki dan perite zube!
7. Podeli i vladaj!
1. Nautae, nostrum litus defendite! 2. Civis, popularibus legibus pare! 3. Colite parentes!
Reči
abecedno
festino, 1.-žuriti se
lente (prilog)-sporo, polako
Xerxes, -is, m-Kserkso, perzijski kralj
scribo, 3. scripsi, scriptum-pisati, napisati
mitto, 3. misi, missum-slati
arma, -orum, n-oružje
Leonidas, -ae, m-Leonida, spartanski kralj, junački pao kod Termopila
respondeo, 2. spondi, sponsum-odgovarati
venio, 4. veni, ventum-doći
et (veznik)-i, te
capio, 3. cepi, captum-hvatati, uzeti, osvojiti, zarobiti, obuzeti, pograbiti
discipulus, -i, m-učenik
lingua, -ae, f-jezik, govor
Latinus, 3-latinski
diligenter (prilog)-marljivo, brižljivo, brižno
disco, 3. didici, —učiti (se), naučiti
memoria, -ae, f-pamćenje, sećanje, uspomena
exerceo, 2. cui, citum-vežbati
civis, -is, m-građanin, sugrađanin
patria, -ae, f-domovina, zavičaj
defendo, 3. fendi, fensum-braniti
cotidie (prilog)-svaki dan
dens, dentis, m-zub
lavo, 1. lavi, lautum-prati
divido, 3. visi, visum-deliti; rastavljati; razdeliti
impero, 1.-zapovedati; vladati
nauta, -ae, m-mornar
noster, -stra, -strum-naš
litus, -oris, n-obala (morska)
popularis, -e-narodni
lex, legis, f-zakon, propis, pravilo
pareo, 2. parui, —pokoravati se, slušati
colo, 3. colui, cultum-poštovati
parentes, -um, m-roditelji
Comments