U drugoj deklinaciji imenice su muškog (masculinum) ili srednjeg roda (neutrum).
Muškog su roda one imenice koje u nominativu jednine završavaju na -us (npr. populus) ili -er (npr. paediater), a srednjega one na -um (npr. oppidum).
Imenice 2. deklinacije možemo podeliti na tri podgrupe:
I -us (masculinum)
II -er (masculinum)
III -um (neutrum)
Imenice virus (otrov) , vulgus (svetina) i pelagus (more) srednjeg su roda iako u nominativu jednine završavaju na -us. Kod tih imenica nastavak za akuzativ jednine je -us.
Imenice II deklinacije uglavnom su muškog i srednjeg roda, kao što se po prvoj deklinacijij menjaju imenice uglavnom ženskog roda. Zbog toga se kod prideva I i II deklinacije ženski rod menja po prvoj, a muški i srednji po drugoj deklinaciji. Kad kažemo uglavnom, podrazumeva se da ima izuzetaka koji su ženskog roda, kao što su u prvoj deklinaciji postojali izuzeci muškog roda.
Osnovne karakteristike II deklinacije
Genitiv jednine se završava na –i pa po tome prepoznajemo II deklinaciju.
Nominativ jednine muškog roda se završava na –us.
Nominativ jednine srednjeg roda se završava na –um
Rečnički oblik: populus,-i,m. narod; oppidum,-i,n. grad
Ako se ispred završetka -us ili -um nalazi -i-, u rečničkom obliku će u završetku genitiva stajati dva i: filius,-ii,m. sin; praemium,-ii,n. nagrada
Neke imenice druge deklinacije:
populus, -i (m.) narod
oculus, -i (m.) oko
discipulus, -i (m.) učenik
medicus, -i (m.) doktor
digitus, -i (m.) prst
magister, -i (m.) učitelj
puer, -i (m.) dečak
liber, -i (m.) knjiga
bellum, -i (n.) rat
cerebrum, -i (n.) mozak
collum, -i (n.) vrat
oppidum, -i (n.) grad
verbum, -i (n.) reč
remedium, -i (n.) lek
Promena imenica druge deklinacije
Promena imenica muškog roda razlikuje se od promene imenica srednjeg roda u tri padeža: nominativu, akuzativu i vokativu. Ta tri padeža ravnaju se po pravilu srednjeg roda, koje je jače od deklinacije i po kome su nominativ, akuzativ i vokativ uvek jednaki, a u množini se završavaju na –a. To pravilo važi za sve indoevropske jezike, pa ga možemo primetiti u našem jeziku, npr. selo (nominativ), vidim selo (akuzativ), hej, selo! (vokativ), sela (nominativ množine), vidim sela (akuzativ množine), hej, sela! (vokativ množine).
Imenice muškog roda na -us koje se menjaju po drugoj deklinaciji jedine su imenice u latinskom jeziku kod kojih vokativ jednak nominativu:
Nominativ populus – narod,
vokativ popule! – narode!
Nominativ filius – sin,
vokativ fili! – sine!
Naravno, i od ovog pravila postoje izuzeci:
Nominativ deus – bog, vokativ deus! – bože!
📷
II ILI O DEKLINACIJA NA US
📷
•Po ovoj deklinacij se menjaju imenice:
koje se u nominativu završavaju na -us, i genitivu -i.
U rečniku se navode ovako:
Populus, -i m. narod campus, -i m. polje lupus, -i m. vuk dominus, -i m. gospodar
Tu quoque, Brute mi fili! – Zar i ti, sine Brute?
Lupus pilum mutat, non animum. – Vuk dlaku menja, a ne ćud.
NASTAVCI ZA DRUGU DEKLINACIJU NA US
II ILI O DEKLINACIJA srednjeg roda na UM
📷
Promena imenica na -um razlikuje se od promene imenica na -us u nominativu, akuzativu i vokativu, tri padeža koje obuhvata pravilo srednjeg roda.
Pravilo srednjeg roda važi u svim deklinacijama i za sve imenske reči. Ono je starije od latinskog jezika, vuče poreklo iz praindoevropskog, što se vidi i iz našeg jezika.
📷
NASTAVCI NA UM
Setite se pravila srednjeg roda:
Nominativ, akuzativ i vokativ su uvek jednaki.
U množini se završavaju na –a
I još jedan primer:
📷
Facta, non verba! – Dela, ne reči!
Verba volant, scripta manent. – Reči lete, zapisi ostaju.
Inter bella et pericula non est locus otio. – Usred ratova i opasnosti nema mesta dokolici.
Bella! Horrida bella! – Ratovi! Strašni ratovi!
Rečenice
1. Populus gubernat.
2. Discordia populo nocet.
3. Popule, concordia amicos delectas, inimicos terres.
4. Bella vicos et oppida delent.
5. Aegroti consiliis medicorum parere debent.
6. Lupus in fabula.
1. Polja oremo masinama.
2. Narod povećava moć domovine.
3. Doktora ne plaše opasnosti.
Prevod
1. Narod upravlja .
2. Nesloga šteti narodu.
3. Narode, slogom veseliš prijatelje, plašiš neprijatelje.
4. Ratovi razaraju sela i gradove.
5. Bolesnici se moraju pokoravati savetima doktora.
6. Vuk u priči. (Mi o vuku, a vuk na vrata.)
1. Campum machina armus.
2. Populus potentiam patriae auget.
3. Medici pericula non terrent.
Reči
abecedno
populus, -i, m-narod
guberno, 1. (s akuz.)-upravljati
discordia, -ae, f-nesloga
noceo, 2. nocui, —škoditi
concordia, -ae, f-sloga
amicus, -i, m-prijatelj
delecto, 1.-veseliti, zabavljati
inimicus, -i, m-neprijatelj
terreo, 2. ui, itum-plašiti
bellum, -i, n-rat
vicus, -i, m-selo
et (veznik)-i, te
oppidum, -i, n-grad (utvrđen)
deleo, 2. levi, letum-razoriti, uništiti
aegrotus, -i, m-bolesnik
consilium, -i, n-savet, odluka; namera
medicus, -i, m-doktor
pareo, 2. parui, —pokoravati se, slušati
debeo, 2. ui, itum-morati
lupus, -i, m-vuk
in (predlog s akuz. i abl.)-u, na; s akuz. ima i značenje: prema, protiv
fabula, -ae, f-priča; basna
campus, -i, m-polje
aro, 1.-orati
machina, -ae, f-masina
augeo, 2. auxi, auctum-povećati
potentia, -ae, f-moć
non (negacija)-ne
periculum, -i, n-opasnost
Comments